̶
Zovem se Manuela, mama sam veseloj ekipici od 4 klinaca, a 5. je trenutno na putu. Udana sam za supermuškarca s velikm M koji je ujedno angažiran i brižan otac (tata s velikim T). 😉 Inače, njegova bi slika mogla stajati u enciklopediji uz pojam stoički (grč.) 2. pren Strpljiv, postojan, koji sve strpljivo podnosi. O da, on je taj.
Jedan od mogućih naziva za ovaj blog lako je mogao biti i (ne)taktična mama, (ne)umjerena mama, britka mama (hej, ako može Constanza Miriano, mogu i ja). Priznajem, svi me navedeni pridjevi vrlo dobro opisuju, ali u svoju obranu, svakodnevno radim na tome. Međutim, na kraju dana, ja sam jednostavno dovoljno dobra mama.
S obzirom da smo se doselili u gradić u kojem živimo, ljudi nas teško svrstavaju u neku kategoriju, obitelj ili krug prijatelja, ali ono po čemu nas zapamte i prepoznaju su naša 2 dječaka i 2 djevojčice. (Relativno) mlada obitelj s četvero djece= egzotična vrsta na rubu izumiranja.
„U čemu je kvaka?“ –Otvoreni smo životu. To znači da smo svojim „uzimam“ pristali na zajedništvo u svim mogućim životnim uvjetima. Svoju obitelj planiramo prirodno prema mogućnostima i životnim okolnostima, ali Gospodin je taj koji ima zadnju riječ. Za svako je dijete savršeno providio još ljubavi, još zajedništva, pa ako hoćete i materijalno se pobrinuo.
Čemu još jedan mama–blog?
̶ potreba za pisanjem oduvijek postoji u meni
̶ tražeći duhovne sadržaje na hrv. jeziku naišla sam na post Zašto bi jedan katolik trebao pisati blog? Lik je dobro argumentirao stvar. “Na nama je da budemo Radosna vijest u sadašnjem vremenu.“, papa Franjo. Iako svaka objava nije nužno duhovnog karaktera, temelj svih naših roditeljskih promišljanja, postupaka i vrijednosti je zasigurno živa vjera.
̶ posljednji razlog: velike obitelji žive ubrzanim i intenzivnim tempom, skromno u medijskoj tišini svoje svakodnevice. Ako i bude kakav članak u vodećim medijima, onda je to šablona poput: „Kako skuhati za x članova unutar budžeta“, „Kako se organizirati s x-članova obitelji“. To mi smeta. Točka. Ovo je moj pokušaj da pokažem drugu stranu medalje. 😛
Na ovom ćete blogu pronaći dovoljno dobre recepte, dovoljno dobre materijale za djecu, dovoljno dobre tekstove i dovoljno dobre osvrte nas dvoje roditelja jedne velike obitelji.
I za kraj, jesam li spomenula koliko volim svoj posao? Diplomirala sam bohemistiku i povijest na FFZG, ne razmišljajući pri upisu o posljedično teškoj zapošljivosti. Živim čudom (a čudila se i gospođa na birou) zaposlila sam se iste godine kad sam i diplomirala. Preživjevši prvu godinu kao autsajder u češkoj manjini, zavoljela sam svoje radno mjesto i sve što ono nosi sa sobom. Od profesorice češkog jezika i književnosti postala sam „paní učitelka“. Volim tu djecu i sve obveze, čak i kad je teško, teže, najteže.
Djeca su moj posao, moj hobi i moj život. Na poslu se nagledamo svega (što dalje, sve više). Hajdemo učiniti svijet boljim, počnimo s djecom i vlastitim obiteljima!
dovoljno dobra mama 