Duh Sveti i jakost

Postoje određena pitanja tijekom života i postoje određena razdoblja i situacije kad će te više ili manje poznati ljudi obasipati sličnim pitanjima.

Ponekad to krene već u vrtiću: „A, priznaj mi, jel’ imaš ti neku curu/dečka?“. Popularna su i ona poput: „Koju školu/faks ćeš upisati?“. A ponekad dok studiraš zna biti neugodno ili bolno i ono: „Kako idu ispiti?“. Recimo samo da kad završiš svoje školovanje pitanja ne prestaju. Tako se kroz život reda niz manje-više tipičnih pitanja o braku, djeci i njihovom broju, ili izostanku djece, o stambenom pitanju, majčinstvu, planovima, poslu, zdravlju… Naše najpopularnije je: “Jesu li to sve vaša djeca?”, a odgovore koje bih davno rado na to dala ljudima pročitaj u tekstu o velikim obiteljima i Michelangelu.

Ponekad na šablonsko pitanje odgovorimo šablonski, a ponekad nas pokoje pitanje zna i zaboljeti jer dira u stanje s kojim još nismo raščistili, ili u našu ranu, a možda u teško stanje koje podnosimo. S vremenom, čovjek lako može podleći osjećajima, ili se osjećati napadnut, i naći u situaciji da mu je svako ovakvo pitanje okidač neugodnih emocija, otvaranje rane i ponovno podsjećanje na teškoće života s kojima se nosi. Međutim…

S obzirom da je podnaslov ovog teksta Duh Sveti i jakost, ovaj će tekst ići u smjeru da ti pokaže kako nam takva pitanja zapravo mogu biti izvrsna prilika za duhovni rast i snažnije djelovanje dara jakosti Duha Svetoga.

Raščlanimo to odmah:

a) ljudi nemaju zlu namjeru

Da, tako je! Obično se radi o pitanjima koja su postavljenja kao dio ćaskanja, često se radi i o nedovoljnom poznavanju i nedostatku tema za razgovor. Još jedan od razloga je i znatiželja, ali i rijetkost ili neuobičajenost životne situacije u kojoj se nalaziš.

*Primjer govori mnogo više: niti jedno dojenje moje djece nije išlo bez problema. Borila sam se s kroničnim manjkom mlijeka, ali sam bila ustrajna da dojenje uspije i da potraje što dulje moguće. U tom izuzetno osjetljivom razdoblju, pitanja kao: „Jel’ dojiš?“ i „Jel’ sisa?“ znala su mi doslovno probosti srce jer je za mene uspješno dojenje značilo i uspješno majčinstvo. U tom je kontekstu moja borba s dojenjem istovremeno bila i borba s majčinstvom, jer kakva je to mama koja ne može prehraniti svoje dijete, zar ne? 😕

Kako sam skupljala majčinski staž, tako se i mijenjao moj odgovor okolini na ovo pitanje, ali mijenjalo se i moje srce.

Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.

Jošua 1, 9

Kako sam stjecala iskustvo, tako me i Duh Sveti osposobljavao za uspješno majčinstvo, točnije, majčinstvo po Božjem naumu, ali me istovremeno i otvarao okolini. Više u tom pitanju nisam vidjela neku ispitivačku prijetnju, ili još gore: razotkrivanje moje majčinske nesposobnosti, već priliku za rast. Duh Sveti je davao odgovore, ali i jačao moj duh. Kao da mi je dozirao odgovore, svakoj osobi prema mjeri. Danas kad se na to osvrnem, zapravo mi je jasno da to pitanje i nije bilo baš toliko često, već sam se ja u svojoj boli samo više na njega fokusirala, pridavala mu veći značaj i doživljavala ga kao ispitivanje prema kojem će netko javno vrednovati moj (ne)uspjeh.

Jakost koja je došla Odozgor značila je da moje emocije i viđenje „problema“ koji sam imala, nisu više ovisili o pitanjima i komentarima drugih, nego prvenstveno o povjerenju koje polažem u dobroga Oca. Povjerenje da me i na ovaj način odgaja i jača na putu svetosti.

Vratimo se na raščlambu:

b) ljudi koji imaju zlu namjeru

“Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje.” Mk 7, 15

Samo kratko: zlobne riječi onečišćuju čovjeka. One govore o nama, našim vrijednostima i stanju našega srca, a ne o osobama na koje se odnose.

*Primjer br. 2: U jednoj tipičnoj zimskoj šetnji, naša su djeca trčala u širokom krugu oko nas i naizmjence me dozivala: „mama, mama!“. Prolazeći kraj nas, muškarac koji je prebrojao našu djecu glasno je prokomentirao svojoj partnerici: „Čovječe, koliko oni love zarade na dječjem doplatku!“ Ovo mi je prenio suprug nakon što su otišli desetak metara dalje. Ja sam vidljivo uznemirena već smišljala odgovor, ali sve nešto na istoj razini; kako se na djeci ne može zaraditi, kako imamo više izdataka, kako se djecu nema zbog novca, već zbog ljubavi, itd.

Njegov sam komentar nosila nekoliko dana na srcu. Iako mi je već u tom razdoblju života Duh Sveti podario jakost za podnošenje svakojakih komentara u vezi broja djece, ovaj me nenadano pogodio. Od svih dvojbi vezanih uz broj djece koji ljudi imaju, da mu padne na pamet baš ovo?! Razmišljala sam o tom čovjeku… Otkud mu takve riječi?

Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.

Matej 6, 21

– Duh Sveti daje odgovor bez osude: njegovo je srce bilo gdje i blago, tj. novac.

Jakost koja dolazi Odozgor znači da su pitanja i komentari svakog čovjeka za mene prilika za rast (ponekad i bolan, ali je rast) u kršćanskoj zrelosti i praštanju. Možda nas praštanje najviše od svih duhovnih djela milosrđa čini jakima jer je najteže i jer tada smo poput Krista! Samo snažan čovjek može praštati i samo ponizan čovjek može praštati. Nije mi to nimalo lako, ali je jedino ispravno!

Jaki smo poput Krista kad praštamo, ali i jaki smo poput Krista kad ne damo na sebe i svoje. Sjeti se samo Isusa u hramu kako je srčano branio ono što je Očevo! I upravo zato nam je potrebna snaga i mudrost Duha Svetoga, kako bismo mogli razlučiti u kojoj situaciji odgovoriti i djelovati blago prema bližnjemu i okolini, a u kojoj srčano.

Bez skrivenih namjera

Ovaj je tekst očito nastao kao poticaj i dar Duha Svetoga, ali je potaknut i društvenim tendencijama, a to je zatvaranje u vlastite osjećaje, svoj vidokrug, svoj mali svijet u kojem smo žrtve različitih vrsta „shaming-a“ (posebice majčinskog) s jedne strane, pa do nezrele afektivnosti i „out-anja“ bez svetog stida, kako bi rekla draga M., s druge strane.

Možda i ti imaš jedno ili više pitanja koja te pogađaju direktno u ranu. Možda to nosiš već godinama, ili čak cijeli život. Neka to bude tvoj križ koji ćeš prigrliti. Neka takvi komentari, pitanja i razgovori budu sveta prilika da Duh Sveti djeluje i da radi s tobom na tvom posvećenju, na pripremanju tvoje duše za vječnost. Na jačanju.

Do odlaska u Nebo nam je proći mnogo kušnji, utrka i bitaka, pa ipak, Evanđelje nam malo toga govori o osjećajima koji nas preplavljuju u takvim izazovima. S razlogom: Božja riječ se ne zaustavlja na osjećajima. Ona krijepi i hrani, ali tako da Duh Sveti po Njoj potiče na vjeru, hrabrost, odvažnost i jakost u snazi Krista Uskrsloga. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja:  da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. 1. Petrova 1, 6

Stoga, povjeri se, olakšaj nekomu bliskome i oprosti za bolna pitanja i komentare, najviše od svega moli za ispravne riječi i čistoću srca, ali zapamti: kao onima koji su primili Duha posinstva, ne doliči nam hodati svijetom krvareći iz svojih ranâ. Rásti s drugima i na poticaj drugih, jačaj se u snazi Duha Svetoga, čak i kad su pitanja okoline neugodna, jer Gospodin se raduje kad smo jaki: “Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost.” Neh 8, 10

Makni inverziju i pročitaj još jednom:

Vaša jakost je Božja radost.

TVOJA jakost je Božja radost!