Na početku da razjasnimo… Čitanje u našoj obitelji zauzima posebno mjesto. Čitamo svojoj djeci od najranije dobi i malo je reći da naši klinci vole knjige; jednostavno ih gutaju. Nekad mi se čini da bi im i telefonski imenik bio zanimljiv, samo da je ispričan tonom čitanja knjige.
S obzirom da oboje na svojim radnim mjestima radimo s djecom, suprug i ja smo poprilično potkovani što se tiče znanja o važnosti čitanja općenito, kao i čitanja naglas. Naravno, to nikad nije SAMO čitanje, nego i emocionalno, kognitivno, afektivno, intelektualno, lingvističko iskustvo. Također, čitajući klasične bajke, čitanje ima i terapeutsko djelovanje. Detaljnije o svim prednostima čitanja naglas možete bronaći u brojnim knjigama i člancima odgojne tematike ili konkretno na temu čitanja, ali također i u sažetom obliku na ovo stranici hvalevrijednog projekta „Čitaj mi“.
Na stranici između ostalog možete pronaći, meni osobno, jednu zanimljivu stvar zbog koje i pišem o ovoj temi, a to je uvrštavanje čitanja kao rituala prije spavanja. Apsolutno se slažem sa svakom pojedinom činjenicom o važnosti rituala, jednako kao i o važnosti čitanja, ali zašto onda to dvoje ne prakticiramo zajedno?
dovoljno dobra mama 