Author: Dobra Mama

Kako djetetu reći NE?

Divasice su svojevremeno imale pjesmu: “Da ili ne, znam da nije lako. Reci mi sve, najbolje je tako.“ Osim lepršave rime koja mi i danas zapne u uhu na spomen te pjesme, istina je: znam da nije lako.

Ne da imam teškoća s postavljenjem granica, nego mi višak informacija i procjena situacije često uzrokuju ludi koktel kontradiktornosti u glavi.

„The power of YES“

S jedne nas strane bombardiraju prednostima pozitivnog i afirmativnog obraćanja djeci. Brojna istraživanja i mjerenja funkcionalnom magnetskom rezonancom pokazuju da naš mozak na pozitivne poticaje i riječi reagira mnogo brže te stvara pozitivne signale i u susjednim regijama. Dakle, pozitivno i afirmativno je dobro, poželjno, potiče na rast, razvoj, akciju i napredak, a većina se stručnjaka za odgoj djece slaže u tome da onaj NE čuvamo samo za iznimne slučajeve.

„The power of NO“

S druge strane, istražuje se tzv. „negativna pristranost“ mozga koji je istreniran da na negativne i loše stvari reagira mnogo intenzivnije, neprijateljski obrambeno i pomalo agresivno. Razlog tomu je jednostavan: evolucija, tj. mogućnost da brzo detektiramo loše vijesti i na njih tako snažno reagiramo, posljedica je jednog jedinog razloga, a to je da nas sačuva od opasnosti. Međutim, isti oni gore spomenuti stručnjaci će također, pomalo kontradiktorno, savjetovati da je potrebno i češće djetetu govoriti i NE kako bi se postavile granice, kako naše osobne, tako i granice i pravila za dijete.

Eto, to je taj koktel u mojoj glavi!

Otkrivanje tople vode: ključ je u umjerenosti!

Svaka krajnost, neumjerenost ili svaki pol ove priče je istovremeno dobar i loš na svoj način. Ako smo previše negativni, prijetimo, previše zabranjujemo ili olako i prečesto koristimo taj NE bez argumenata, on može izazvati blokadu, bijes, otpor, pasivnost kod djeteta. Česta je i pojava „licemjerna poslušnost“, tj. dijete je pred nama apsolutno poslušno, ali čim okrenemo leđa ili ode iz doma, probija granice i radi sve ono što mu prethodno nije bilo dozvoljeno, pa čak i i više od toga!

PRIMJER:  dijete s poremećajem iz spektra autizma, inače genijalac zarobljen u umu autista, koji je tijekom ranog djetinjstva i odrastanja toliko puta čuo NE da je na svaku zabranu, negativan ton i uopće na riječ koja počinje na „ne-„, reagirao žestokim ispadima.

→ Pitam se, kako je reagirao na „NEdostaješ mi“?

♦ ♦ ♦

Drugi je pol previše DA i neumjereno hvaljenje. Epidemija popustljivosti polako se uvlači u naš odgoj kao posljedica tzv. velike ljubavi koju gajimo prema vlastitoj djeci, ili „slobode“ koju mi kao djeca nismo imali, a željeli bismo da jesmo, pa onda odemo u drugu krajnost.

Popustljivost je zapravo sačinjena od nedosljednosti; slabosti da ono što je dugoročno dobro za dijete provedemo do kraja popuštajući pred kratkoročnim efektom smirivanja; i nepreuzimanja prirodne moći koja dolazi uz ulogu roditelja, jer tko još želi biti strogi žandar? Budimo radije prijatelji!

Također, ojačana teorijom samopoštovanja, prečesta i neumjerena afirmativnost bez pokrića dovodi i do prekomjernog hranjenja ega i nedostatka standarda: „ti si poseban/-na“, „ti si tako pametan/-na“, ili „ti to radiš najbolje!“.

PRIMJER: djevojčica (10 g.) ispodprosječne muzikalnosti želi postati pjevačica kad odraste. Roditelji „hrane“ njezine planove za budućnost govoreći: Super! Ti možeš biti štogod poželiš!

→ Pitam se, kako će se nositi s „udarom realnosti“ ili jednostavno komentarima iz razreda koji, u pubertetu koji slijedi, postaju sve iskreniji i brutalniji.

Kad se metodika i lingvistika udruže

Duboko sam uvjerena da se SVAKA stvar može jezično uobličiti na manje negativan način!

Pokušajmo ovako:

Ovaj mi se citat često pojavi čitajući neke duhovne tekstove. Mislim da je savršen primjer pozitivne pedagogije i izvrsno opisuje način na koji usmjeriti dijete. Nitko od nas ne brani neke stvari djetetu iz hira ili zato što ga ne voli dovoljno. Baš suprotno, naše roditeljske zabrane odnose se upravo na situacije vezane uz sigurnost, zdravlje i opću mentalnu i duhovnu dobrobit vlastite djece.

◊ Primjeri: DA, ALI NE SAD!

Dijete (3 g.) na početku objeda dijete staje i pita može li dobiti desert?

DA, kad završiš s jelom!, umjesto: Ne, nisi još završio!

Boso dijete pita može li ići na balkon (dogovor je da idu obuveni).

DA, kad se obuješ!/ DA, samo se prije izlaska obuj!, umjesto: Ne, jer si bos!/ Ne, nemaš obuću!

◊ Primjeri: IMAM NEŠTO BOLJE ZA TEBE

Sin (7 g.) usred školskog tjedna pita može li na igru kod prijatelja? (dogovor je da preko tjedna ne ide)

Da, vidim da ti se baš ide, ali vikendom možeš dulje ostati na igri. Dogovorit ćemo druženje u subotu kako bi mogao ostati duže, to je bolje nego da sad odeš samo na kratko.

Dijete (5 g.) za rođendan želi preskupu i nepraktičnu igračku (plastičnu figuricu Else za 300 kn).

Znam da ti se to jako sviđa, ali imam ideju. Idemo pogledati u trgovinu što se još može kupiti za toliko novčića pa možda nađemo nešto još bolje! (Naravno, vodite ju u trgovinu, odjel koji vama odgovara! Prilagodite i cijenu ako treba!)

◊ Primjeri: OGRANIČENI IZBOR

Dijete želi čoko namaz za večeru. (pravilo je da navečer nema slatkog)

Možeš dobiti namaz sutra za doručak. Za večeru je danas na meniju pašteta od tune ili sirni namaz. Što želiš od toga dvoje?, umjesto: Ne možeš dobiti!/ Ne može večeras!

Djevojčica (3 g.) želi obući kratke hlače po zimi.

Kratke hlače se nose ljeti. Sad možeš izabrati ove tajice ili kratku suknjicu uz štramplice. Koje ćeš izabrati?, umjesto: Ne može!/ Ni slučajno!/ Nema šanse! 😀

¡ Djeca nisu roboti ili naše marionete. Donošenje krivih odluka i izbora sastavni je dio iskustvenog učenja. Naš zadatak nije da ih štitimo od svake moguće prijetnje ili lošeg izbora, već da odmalena pozitivno usmjeravamo i potpomažemo oblikovanje karaktera. Važno je da nauče da svako ponašanje dolazi s posljedicom.

◊ Primjeri:

Dijete (3 g.) želi gaziti po lokvama vode, ali nema kišnu opremu.

Izbjegavaj lokvice, mogao bi se smočiti!, umjesto: Smočit ćeš se!

Dijete se na igralištu previsoko penje ili se biciklom spušta niz strmu kosinu.

Budite blizu djeteta i: Samo budi oprezan/-na, čvrsto se drži!/ Drži volan uspravno i prikoči!, umjesto: PAZI, PAST ĆEŠ!

Bližimo se kraju…

I što ako nam se češće otme taj NE?! Ne osjećajte grižnju savjesti, krenite ispočetka i „vježbom do savršenstva“. Snimajte se, osvijestite si i korigirajte se. Ja za to imam supruga! 😀 A i on mene. 😉

I da, čuvajmo taj NE za one krajnosti: kad je u pitanju utičnica, trčanje pred pješački ili na parkiralištu pred auto, kad je nešto vruće, ili je pitanje ugroze drugoga.

Ali s druge strane ne bojmo ga se izgovoriti ponekad i u svakodnevnoj komunikaciji, jer kako će naša djeca naučiti reći ne, ako ga nisu nikad čuli od nas? Osim toga, ne čini li vam se poslušnost roditeljima kao pomalo zanemarena vrlina? Usmjeravajmo našu djecu i u tomu!

Važan dodatak! Ovo su po meni situacije u kojima je apsolutno poželjno izgovoriti ne, kako za djecu, tako i za nas odrasle:

• Kad želimo biti vjerni svojim principima i vrijednostima.
• Kad nas štiti od iskorištavanja.
• Kad nas štiti od zlostavljanja.