Već tijekom trudnoće u kojoj sam nosila našeg prvog sina znala sam da ću biti, školskim rječnikom rečeno, odlična mama!

I stvarno, kao druga od četiri sestre (od toga dvije znatno mlađe od mene) sve sam ključne praktične stvari u vezi njegovanja bebe „pokupila“ gledajući mamu: dojenje, prematanje, uspavljivanje, dohranu, tantrumi… Navedi bilo što, znam to! 💪

U mojoj je glavi računica bila posve jednostavna: primjeni naučeno i promijeni ono što nije bilo baš najbolje. Tako sam u roditeljstvo ušla s visokim majčinskim samopouzdanjem.

Tako je i bilo. Barem do rođenja naše S., moje kopije temperamentom. 😅

U jeku još jedne selidbe, nakupljenog umora i njih dvoje mlađih od 2 g., jednog sam se dana zatekla kako pomažući T. s jelom desnom rukom i istovremeno dojeći S. na lijevoj ruci doživljavam ispad majčinskog bijesa čiji je okidač bio komadić bačene hrane u igri za stolom.

To je bila prva takva situacija, ali nažalost ne i posljednja. 😔

U traženju odgovora

Moj je put traženja odgovora, i lijeka, išao na dva kolosijeka: tražeći u molitvi i tražeći u knjigama. Da ne duljim, mislim da se odgovor koji sam s vremenom dobila u molitvi može lako naslutiti: Gospodin mi je jasno poručio da je vrijeme za dublje sazrijevanje, a to znači postupno se suočiti s vlastitim manama, ljubiti u drugome i ono što je odbojno, teško i bolno, istovremeno dopuštajući da me i samu Gospodin počne mijenjati. To sazrijevanje traje i danas.

Članak koji je imenovao situaciju

Suprug je u to vrijeme pisao članak vezan uz razvoj djece. Posegnula sam za njegovom literaturom i naišla na zanimljiv pojam: dovoljno dobra majka, Donalda W. Winnicotta, engl. psihoanalitičara, pedijatra i dječjeg psihijatra. Ovaj me pojam zaintrigirao jer sam u tom razdoblju bila daleko od zamisli o odličnoj majci kakvom sam još nedavno sebe zamišljala i priželjkivala. Pitala sam se, zašto je tomu tako kad sam se trudila najviše što sam mogla?

Pokušat ću pojednostavljeno prenijeti Winnicottovu teoriju:

kad se dijete rodi, ono i majka su jedno. Dojenče sebe doživljava kao dio majke, a majka je u tom razdoblju također bezrezervno posvećena djetetu i njegovim potrebama. Kako vrijeme odmiče, majka povremeno dopušta da dojenče iskusi male količine frustracije.

Dovoljno dobra majka provodi aktivnu prilagodbu djetetovim potrebama, ali se njezina aktivna prilagodba postupno smanjuje u skladu s djetetovom rastućom sposobnosti da doživi neuspjeh prilagodbe i podnese posljedice frustracije. Ona je empatična i brižna, ali ne juriša utišati djetetov plač. Naravno, dok je dijete posve maleno, takvo je odgađanje izrazito kratko.

Winnicott smješta pojam dovoljno dobre majke između dvije krajnosti: loše i idealne majke.

Loša majka, ne uspostavlja tzv. holding, stoga prisiljava dijete da se prerano prilagodi stvarnosti kojoj ono još nije spremno. Dijete se ne može prepoznati u takvim uvjetima, što dovodi do formiranja lažnih ideja o sebi, formiranju lažnog sebstva.

Idealna majka, s druge strane, također doprinosi stvaranju lažnog ja, ali drugom krajnošću: ona uspostavlja holding, ali ne dopušta djetetu da se odvoji od nje, stvarajući naviku da će sve uvijek biti učinjeno za dijete. Ona zadovoljava djetetovu potrebu čak i prije nego što ju dijete izrazi.

Pojednostavljeno rečeno, idealna majka je gora od loše jer se u prvom slučaju dijete spaja s majkom, ne razaznaje stvarnost i ne može se nositi s njom, dok loša majka uvijek prisiljava svoje dijete da upozna stvarnost i nauči reagirati na nju.

Što za mene znači biti dovoljno dobra majka?

Na tragu Winnicottove misli o idealnoj majci, s vremenom sam shvatila da je moja težnja za savršenstvom nezdrava, kako za dijete, tako i za mene. S druge strane, takva je težnja ponekad i prilika za grijeh jer roditeljstvo i odgojne metode lako mogu postati idol koji ćemo obožavati i podređivati mu se.

Biti dovoljno dobra mama za mene znači prihvatiti da sam grešna, slaba i izrazito krhka s vremena na vrijeme. SVE mi griješimo, samo na drukčiji način. Ponekad je to u afektu, snažno i glasno, ponekad gotovo neprimjetno iz velike ljubavi i zaštićivanja.

Za mene biti dovoljno dobra nije izgovor da osrednje obavljam svoje obiteljske dužnosti i budem napola prisutna sa svojom djecom, baš suprotno! Majčinstvo, osim što je dar, ono je moj svjesno odabrani poziv, a u svjetlu toga biti dovoljno dobra znači truditi se i služiti svim snagama, znanjem i talentima, ali vraćati se uvijek iznova u poniznost i malenost pred Bogom kajući se i tražeći utjehu u Njegovom milosrđu.

Dovoljno dobra znači također, ne analizirati previše vlastite slabosti i pogreške, već ih prinositi Gospodinu da ih On preobrazi i na ruševinama gradi svoje veličanstveno djelo Ljubavi. (Osim toga, greške su najbolja škola poniznosti.) 😇

Sveta Majka

Velika je radost što na majčinskom putu nismo same: Ona koja je Milosti puna rado će saslušati, utješiti i voditi nas prema svom Sinu koji će našemu raskajanom srcu oprostiti grijehe, okrijepiti klonulu dušu i obnoviti roditeljske snage.

Zamolimo i danas Majku Mariju da Ona kao Majka nadoknadi sve naše majčinske propuste, površnosti, sva naša izbivanja, sve naše svjetovne težnje za savršenstvom i neka nas po svojem primjeru vodi putem svetosti.

Također ju zamolimo da nam pomogne da s blagošću, razumijevanjem, praštanjem i zahvalnošću gledamo na naše majke koje su činile sve ne bi li nam unutar svojih mogućnosti dale ljubav, dom i ono najvažnije: život. ❤️

Danas zahvali na svojoj majci. 🙏