Kamo smjestiti Djeda Mraza?

Svake se godine, tamo već iza blagdana Svih Svetih, u naše se živote polako ušulja jedan nasmijani bucmasti stranac. Vjerovali vi u njega ili ne, susrest ćete ga i doći će u vaš dom. Kako?

Krene to s reklamama za najpoznatije gazirano piće, nastavlja na ukrasnim vrećicama, božićnim pakiranjima mlijeka i drugih prehrambenih proizvoda, pa sve do božićnih pulovera, čarapa i popularnih crvenih kapica s bijelom bombicom/coflekom koje su sada već klasik.

Znate već na koga mislim. I ne, ovaj tekst neće biti pokušaj usporedbe Djedice i Isusa jer je takva rasprava bespredmetna, a usporedba neprikladna i pomalo bogohulna. Ovo će biti jedan roditeljski tekst o dječjoj, i općenito ljudskoj čežnji i potrebi da vjeruje u nešto nadnaravno, i o vrijednostima koje svojoj djeci suprug i ja želimo prenijeti.

Može odmah direktno? Imam nekoliko problemčića s pričom vezanom uz Djeda Mraza.

problem br. 1: COPY-PASTE

Djed Mraz je zapravo kopija stvarne osobe, nama dobro poznatog kršćanskog sveca Nikole (nekad biskupa u Miri, dan. Turska). Djedičino ime Santa Claus je došlo od nizozemskog naziva za sv. Nikolu (Sinter Klaas). Naša hrvatska inačica imena Djed Mraz, dolazi od lika iz ruske bajke koji je na Silvestrovo dijelio poklone, također kopija sv. Nikole.

Sveti Nikola je našoj obitelji posebno drag svetac jer je darivao druge nasljedujući tako Krista koji je samoga sebe darovao za sve nas. Danas, kad se u društvu iznova otkriva i naglašava vrijednost autentičnosti, ne vidim niti jedan razlog zašto bismo pažnju pridavali jednoj kopiji.

problem br. 2: OPASNOST OD STRANACA

Priča o ulasku stranca u dom spuštajući se niz dimnjak mi se nimalo ne sviđa. Mlijeko i keksić za Djeda Mraza još manje. Shvaćam da je ovo samo jedna zgodna priča, ali ovom pričom djeci indirektno poručujemo kako je u redu da stranac uđe u nečiji dom, ako pritom donosi poklone koje su naručili. Pojednostavljujem, ali to je zapravo bit ove priče.

problem br. 3: SJEDANJE U KRILO

Nemam nikakve traume ili slično, ali točno se sjećam nelagode kad su nas roditelji vodili na podjelu poklona na posao. Budimo realni, kao i svako dijete beskrajno sam se radovala poklonima, ali Djed Mraz… Ajme meni, svake godine drugo odijelo, drugi stranac, odi sjedni na krilo ili stani kraj njega, nasmiješi se, još mu ponešto i otpjevaj, i ptičica! Uspomena za cijeli život.

Moji su roditelji imali dobru namjeru, tako se to onda radilo i većinom su djedice bili mamini i tatini poznanici s posla, ali danas to iskustvo ne bih ponovila s vlastitom djecom.

problem br. 4: „NAUGHTY or NICE“

He’s making a list, he’s checking it twice
Gonna find out who’s naughty or nice.”

Već sama ideja ocjenjivanja i nagrađivanja dječjeg ponašanja igračkama dovodi nas na sklizak teren. Uvoditi podjelu „zločest“ i „dobar“, općenito, a posebno prije Božića, svakako podrazumijeva trgovanje, pregovaranje oko poklona i ucjene za poželjno ponašanje.

Takav je pristup posve suprotan evanđelju. Posve je suprotan onomu što želimo svojoj djeci poručiti, a to je: Isus se rodio za baš svakoga od nas, i “zločestog” i “dobrog”, štoviše, Isus nije došao zvati pravednike, nego grešnike (Mt 9, 13). Poruka Isusovog rođenja je zapravo poruka da za SVAKOG čovjeka postoji nada, ljubav i otkupljenje.

Kamo onda smjestiti Djeda Mraza?!

Tamo gdje i pripada! Ovo će zvučati nepristojno, ali mi ga jednostavno ignoriramo. Bilo bi to uistinu nepristojno da je on stvarna osoba, ali nije. Odnosimo se prema njegovom liku jednako kao i prema drugim izmišljenim likovima (zubić vilama, vilenjacima, patuljcima, trolovima i sl.). Ostavljamo ih na mjestu koje im pripada: u bajkama, mitovima i legendama, ili u ovom slučaju, kao dio popularne kulture i potrošačkog društva.

Ono na što stavljamo naglasak, jest razgovor s našom djecom i svjedočenje da mi vjerujemo u Isusa, a neki drugi ljudi vjeruju u nešto drugo. Ovo je ujedno i odgovor na pitanje „kako ne upropastiti tajnu o Djedu Mrazu drugoj djeci?“. Usmjeravamo ih da svjedoče u što oni vjeruje i da se ne pravdaju s drugom djecom „postoji/ne postoji“, jer ako su nečiji roditelji svjesno odlučili da će svojem djetetu usaditi vjeru u nepostojeće biće, onda je na njima i odgovornost da mu jednoga dana priopće bolnu istinu na najprikladniji način.

Kad jednom smjestimo Djeda Mraza u imaginarno, oslobađa se prostor za Isusa. U našoj se obitelji tijekom adventa intenzivnije čita Biblija. Tako upoznajemo Božju riječ, a samim time i Isusa, te otkrivamo razloge zašto je uopće došao na ovaj svijet u obličju čovjeka; otkrivamo Božju volju za naše živote; otkrivamo koliko nas ljubi i brine o nama. Ta je sigurnost izuzetno važna djeci, jer mi kao roditelji nismo savršeni, niti možemo jamčiti da ćemo cijeli život biti uz njih. Vjera i osobni odnos s Bogom im daje čvrsti oslonac za dane kad dođu velike životne kušnje i padovi.

Ma što je TOLIKO loše u pozitivnoj priči o nasmijanom djedici?, može se netko pitati…

Protupitanje: A što je to TOLIKO dobro? Što je TOLIKO vrijedno..? Što je to TOLIKO istinito, uzvišeno, sveto u ovom liku da zaslužuje koegzistirati s mojim Spasiteljem? Odgovor, naravno, dajemo svatko za sebe i svoje dijete. Naš je roditeljski odgovor: nitko i ništa.

Budite oprezni s pričama koje čitate ili pričate; postupno, po noći, ispod voda vaše svjesnosti one mijenjaju vaš svijet.

Ben Okri

Ovo su velike stvari, hm?

O da! Isus se nije rodio zato da bi nas malo razveselio, malo obradovao i malo, onako sezonski, digao raspoloženje. Anđeli su one noći došli javiti VELIKU vijest! On je došao da život imaju, u izobilju da ga imaju (Iv 10, 10) i zato Njegovo rođenje ne može biti dio naše obiteljske i blagdanske zločest-dobar računice, niti to može biti dan kada iščekujemo nekoga drugoga osim Isusa.

Njegov dar nadilazi svaku našu predodžbu dobrote i ljubavi: dar vlastitog života.

Dok promatramo taj dar života u jaslicama, lako možemo upasti u neku sentimentalnost bajkovitog, dalekog i neosobnog događaja. Međutim, istina je da tamo leži moj i tvoj Kralj nad kraljevima, naravno, ako ga priznaš. Moćan, a opet ponizan, jer: nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge (Fil 2,6). Stoga je dobro podsjetiti se da se Isus rodio zato:

da život svoj dade kao otkupninu za mnoge (Mk 10, 45);

da spasi grešnike (1 Tim 1,1);

da dođe potražiti i spasiti izgubljeno (Lk 19, 10);

da razori djela đavolska (1 Iv 3, 8).

Prilično moćno za jednu bebicu, hm? Čekaj dok poraste!💪😄

“Ako ti stavljanje Isusa u središte proslave Božića uništava blagdansku radost, onda ga ne poznaješ dobro.”

Sretan vam i blagoslovljen rođendan našeg malog Božića!👶🙏

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.