Imam Ga ja, imaš Ga i ti!
Namjeravajući poučiti svoju djecu, bila sam i sama poučena pa je tako nastao i ovaj tekst. Shvatite ga kao duhovno preispitivanje; kao upoznavanje vjere; kao svjedočanstvo; kao sve navedeno ili kao ništa od toga… Jednostavno, najbolje da stvar prepustite Duhu Svetomu! 😉
Dok sam tražila primjere kako klincima za nadolazeći blagdan približiti Duha Svetoga, zaplela sam se u kvazi teološko-bibličarsko istraživanje glavnog otajstva naše vjere, a to je Presveto Trojstvo (Otac, Sin i Duh Sveti). Naišla sam na zanimljiv članak koji me potaknuo da se preispitam kako ja s tim stojim, a počinje ovako:
„Svi kršćani vjeruju u nauk o Trojstvu. Ako u to ne vjerujete – to jest, ako ste zaključili da doktrina o Trojstvu nije istinita – niste kršćanin. Zapravo ste heretik.“ –Dovoljno provokativno da me upeca za daljnje čitanje. 😉
Dobro, možda zvuči preoštro, no nije li istinito? Mogu li biti član ijednog kluba/udruge, a da ne poznajem i poštujem statut i pravila? Mogu li se nazivati vjernikom ako ne poznajem i ne vjerujem u temeljnu istinu naše vjere? – Mogu, ali to je jednako bezvrijedno poput članske iskaznice za teretanu koju nikad ne iskoristiš…
Moja anamneza
Prije obraćenja nisam previše i preduboko o tome razmišljala, ali sjećala sam se nekih stvari s vjeronauka, poput darova, plodova i nekih od naziva Duha Svetoga… Uglavnom, klasično osnovnoškolsko poznavanje vjere s minimalno prakse, i to većinom u kriznim situacijama. 
Nakon obraćenja, čitanjem Bibilije i Katekizma katoličke crkve, dublje sam se upoznala s osnovnim stvarima koje u svojoj vjeri svi ispovijedamo (krenuvši od apostolskog vjerovanja na misi), ali u potpunosti ne razumijemo, prihvaćamo zdravo za gotovo ili prihvaćamo s rezervom (onaj famozni „vjerujem, ALI“).
Oca i Sina nam je već relativno lako smjestiti, a Duha Svetog?
Boraveći kao i svi u nedavnoj izolaciji, shvatila sam da ja zapravo godinama (točnije posljednjih 8-9 g.) već živim u duhovnoj izolaciji! Ne molim, ne idem na misu, ne čitam Bibliju i duhovno štivo koliko bih htjela ili mislim da bih trebala. Razlozi (ne)opravdani (čitaj: 5 djece u 8 god.): ili sam trudna, ili dojim, ili su klinci premaleni i nema ih tko čuvati…
Svih ovih godina mi se činilo kao da živim od duhovnih ostataka; od bijednih mrvica koje padaju s prebogatog Očevog stola: mise isprekidane plačem i ispadima djece, polusvjesne molitve u kasne noćne sate, krunica svedena na deseticu (ako uopće), a križni putovi, klanjanja, duhovne obnove, hodočašća za mene su ostali apsolutno nedostižni.
I što onda s Duhom Svetim?!
Ooo, ljudi moji, kako me poučio ovih dana!- „Hej, pa već si Me primila u krštenju i krizmi! Ja sam s tobom!“
- Svaki put kad mi evanđelje progovori, pogodite Tko..? On je tumač Svetog pisma. Kad od jada i umora ne znam moliti, On doziva riječi Abba- Oče moj! On je moj Učitelj molitve.
- Onda kad opraštam i bez da me netko traži za oprost, to je On! Onda kad susjedi koja vrijeđa moju djecu i mene pridržavam vrata, to je Njegov poticaj! Moj zasigurno nije.
- Kad se valjam u blatu nakupljenih grijeha, On kaže: „Ma hajde, pođi se izmiriti s Ocem!“ Kad ne uspijevam uštipnuti vremena za ispovijed, On providi način. Kad mi se u glavi vrti već ispovijedani grijeh, On doziva: „Već ti je oprošteno!“.
- Svoju plodnost, otvorenost životu i svaku svoju urednu trudnoću dugujem Životvorcu i Ozdravitelju! Svaki put kad se u mojem srcu rodi prihvaćanje i ljubav za novo dijete – isključivo ON!
- Svaki put kad umjesto vike na djecu odaberem strelovitu molitvu ili tek duboko disanje, to je Njegovo djelo!
- Dok smo godinama molili za muževo zaposlenje On je bio Tješitelj: „Pouzdajte se u Božju logiku i pravednost! Božja ljubav je svemoguća!“.
- Svaki put kad ne gledam ono što nemam, nego zahvaljujem za sve što imam, to je On – Učitelj zahvalnosti! Kad sam na dnu, On doziva i vraća snagu! Kad se dvoumim s vražićkom i anđelom na ramenima, On daje slobodu, ali i tihi odgovor.
- Njemu dugujem svoje obraćenje, On je Sila odozgor! Istovremeno nježan i snažan! On ozdravljuje, oslobađa i spašava.
Duh Sveti je sva nježnost, toplina, finoća, radost. Duh Sveti je duhovno zdravlje. On je Onaj koji čini da rupe u našem mozgu i rupe u našoj duhovnoj duši postanu cjelovite i da se raskomadanost naše duhovne duše spoji u cjelinu. Da se sva izranjenost pretvori u duboko zdravlje.
Tomislav Ivančić, Kako se dobiva Duha Svetoga
Znate što sam još spoznala?
Duhovske devetnice, bdijenja i sva sila dvijetisućljetnih molitava i litanija – DA, ali sve u svoje vrijeme! Međutim, nije istina da sam ovih godina (kao i mnoge majke poput mene) živjela od duhovnih mrvica, nego od čiste ljubavi, snage i nadahnuća Duha Svetog! Otac moj brine o meni i Svojim mi Duhom daje točno što, kako i kad trebam, te koliko u taj tren mogu primiti!
Imam Ga ja, imaš Ga i ti! Samo Ga zazovi!!! 😉
Opširnije i dublje u:
dovoljno dobra mama 