Trebamo li kao roditelji bajke „cenzurirati“?©

(pojam bajka koji se navodi u tekstu, odnosi se isključivo na klasične bajke, o Disney bajkama nekom drugom prigodom)

Ubojstva, podmetanja, trovanja, ostavljanje djece u šumi… Ne, nije crna kronika, nego samo neki od motiva iz bajki. Izdržite, nastavite čitati, nije sve tako crno!

Možemo reći da su priče, bajke i mitovi stari koliko i ljudska komunikacija. Naš predak Homo sapiens („umni čovjek“) također je bio i Homo narrans („čovjek koji priča priče“). Cijela je ljudska povijest zapravo splet pojedinačnih priča povezanih u jednu veliku priču čovječanstva. Uostalom, talijanski naziv za povijest je la storia (priča), njemački die Geschichte, itd.

Iz današnje perspektive priče promatramo kao jednostavne, više ili manje lijepe i poučne zgode iz jednom davno, no one u sebi nose mnogo više od toga.

Znanstvenici različitih usmjerenja (lingvisti, antropolozi, psiholozi, sociolozi …) su tijekom povijesti, a i danas to nastavljaju, istraživali fenomen bajke. Svaki od pojedinih pristupa proučavanja donosi nove spoznaje o kompleksnosti „jednostavne“ bajke. (usp. Gabelica 2014.)

Bajka ima privid ležernosti, ali nikako nije tvorevina otkinuta od stvarnosti.“

Karel Čapek

Upravo taj „upliv stvarnosti“ u bajku je nešto što joj daje dubinu i univerzalno značenje, a da toga nismo ni svjesni. Stoga nam se, s današnjeg gledišta, bajke čine brutalne (rasparanje vuka, trovanje Snjeguljice, guranje starice u peć…) i spolno diskriminatorne (princeza koja čeka spas/poljubac). Jednostavno nas, kao roditelje koji želimo zaštititi svoju djecu, izazivaju da ih ublažimo, izmjenimo ili izostavimo one strašne dijelove… Ukratko, da ih cenzuriramo.

Što time naša djeca dobivaju, a što gube? Evo nekoliko odgovora:

Bajka uči djecu da budu bolji ljudi

Bajke za dijete imaju golemo odgojno značenje. One djecu uče pristojnosti, skromnosti, nesebičnosti, iskazuju narodnu mudrost kroz zanimljivu nenametljivu fabulu. (V. A. Kustareva).

Zbog svoje jednostave i vrlo jasne podjele između dobra i zla, pravde i nepravde, dobrote i zloće, bajka svojim sadržajem pruža djeci jasan primjer da dobro, pravedno, plemenito uvijek pobjeđuje i da će biti nagrađeno. Također, s druge strane, da će ono loše, zlo, nepravedno i lažno biti kažnjeno.

Jeste li primjetili da su većinom loši likovi prikazani kao ružni, ili su svoju ružnoću prikrili čarolijom. Jasna je poruka ovdje: zlo je ružno i loše, ali i: zlo je ponekad prikriveno, nije vidljivo na prvi pogled.

Bajka omogućava katarzu

Poistovjećivanjem s likom i projiciranjem vlastitog ponašanja dijete proživljava osjećaje straha, tjeskobe, sažaljenja… Ovi su snažni osjećaji nužna predigra za vrhunac i jednu od bitnih funkcija bajke, a to je emocionalno pročišćenje, tj. katarza. Dijete ima jedinstvenu priliku suočiti se sa zlom, pročistiti vlastite osjećaje i osjetiti rasterećenje bez da to u stvarnosti mora doživjeti na vlastitoj koži.

Zamislite bajku kao simulator u kojem će vaše dijete u zaštićenim uvjetima i na siguran način proživjeti i suočiti se s nekim od najdubljih ljudskih strahova. Želimo li im to uistinu uskratiti?

Osim toga, postoji posebna grana terapije mentalnih, socijalnih i emotivnih problema s pomoću knjige – bibioterapija. Čitajući klasične bajke svojoj djeci i mi roditelji na određeni način provodimo biblioterapiju.

Bajka nudi rješenja

Mali čitatelji preko glavnog lika jasno mogu shvatiti kako se nositi s vlastitim problemima i nedoumicama.

Prema psiholjogini M. Čudina-Obradović „bajka zbog svoje predvidljivosti pruža djetetu osjećaj vladanja situacijom i snagama kojima ono može ovladati u stvarnosti.“. Ukoliko izostavimo one strašne dijelove, zasigurno ćemo osiromašiti bajku i to upravo u njenom NAJVRJEDNIJEM dijelu!!!

Znate što, prije ili kasnije naša će se djeca sigurno i susresti s tim strašnim vukom (šef/-ica na poslu, napasni stranac u tramvaju/vlaku), kao i s bahatom ružnom polusestrom (netko blizak tko podmeće, netko tko se njihov račun želi probiti ili preuzeti zasluge)… Zvuči li vam to poznato? – Nije li onda bolje da im olakšamo nošenje s takvim situacijama već u djetinjstvu?

Bajka priprema djecu za svijet izvan obitelji

Čistoća i naivnost male djece razlog je zbog kojeg sve ljude vide isto, tj. misle da su svi ljudi dobronamjerni i puni ljubavi poput njihovih roditelja. Svjedoci smo da to u stvarnosti nije u potpunosti tako.

Iako uvijek treba gledati ono pozitivno, postoje određena ljudska ponašanja i opasnosti na koja smo ih dužni upozoriti i pripremiti. Bajka je izvrsno sredstvo za poučavanje o razlikama obiteljskih odnosa i vanjskog svijeta (sjetimo se samo Crvenkapice, Snjeguljice, Sedam malih kozlića i sl.).

Spolna diskriminacija, seksizam..?

Što se tiče onog spolno diskriminatornog djelovanja bajki na djevojčice, priznajem, i sama sam davno upala u tu zamku. Bit ću kratka (sočne detalje čuvam za drugu priliku). 😀 Radi se o nepoznavanju, ne samo složenijeg mitološkog i sociološkog aspekta bajki, nego i psihologije te razvojnih faza djeteta.

Prema psihologini dr. Susan Scheftel, djevojčicama do 5. god. je zapravo potrebna faza igranja princeza kako bi kroz nju istražile, osvijestile i razumjele svoju žensku stranu. Bez brige, s vremenom ju djevojčice prerastu, a sidrom princeze u onom lošem smislu nastaje kao posljedica prezaštitničkog, hipersenzibilnog, popustljivog i nedoslijednog odgoja.

Na kraju (za one koji još uvijek sumnjaju)…

2 dodatna razloga zašto bajke NE MOGU traumatizirati djecu:

Kao prvo: sposobnost zamišljanja opisanih situacija se razvija tek između 8. i 9. g., stoga djeca ne shvaćaju stvari tako doslovno i brutalno kao mi odrasli.

Kao drugo: bajke se čitaju u krilu, zagrljaju ili blizini bliske osobe, gdje se dijete osjeća da je voljeno i zaštićeno. Ima li boljeg i sigurnijeg mjesta za čitanje bajke?

Photo by Picsea on Unsplash

Osim toga, J. J. Alexander (autorica popularne knjige Danski odgoj djece) navodi kako je „prezaštićivanje djece svjetski problem“, a dr. R. Rajović (neurolog) da je ono „veći problem od korištenja ekrana“. Razmislimo malo o tome prije nego što skratimo i izmijenimo bajku; prije nego što posegnemo za novijim, sladunjavim light izdanjem klasične bajke ili njezinom Disney inačicom.

U slučaju da dijete pokazuje određene strahove ili odbija neke knjige, jednostavno ih nemojte čitati prije spavanja.

Još neke od prednosti čitanja klasičnih bajki

Uz sve navedeno, važno je istaknuti da klasične bajke, a osobito njihova starija izdanja, imaju znatno širi i bogatiji vokabular:

  • nesvakidašnji nazivi za stvari i ostalo bogatstvo vrsta riječi poput sinonima, frazema, sintagmi, uvećanica/umanjenica (…) raznovrsnih epiteta;
  • brojne poredbe;
  • veća zastupljenost različitih glagolskih vremena (imperfekt, aorist)

Ove su odrednice ključne za bolje shvaćanje konteksta; za stvaranje „osjećaja za jezik“; za prepoznavanje jezičnih nijansi i za preciznije izražavanje; za kasnije ovladavanje vještinama čitanja i pisanja, te općenito lakše usvajanje gradiva.

Sažeto rečeno:

  • bez konflikta nema ni zapleta;
  • bez nepravde/nasilja nema ni pročišćenja i olakšanja;
  • bez proživljavanja krize nema ni prilike za rast

Na kraju krajeva, zašto bismo djeci lažno uljepšavali svijet?

Predstavimo ga onakvim kakav on jest u svoj njegovoj raznolikosti, dvojnosti i proturječnosti, ali ih istovremeno vlastitim primjerom odgajajmo za mogućnost boljega svijeta.

Oblikovana na razmeđi zbiljskoga i čarobnoga, ovostranoga i onostranoga, težine opstanka i lakoće svijeta želje, bajka ne izjednačuje, već na osebujan način miri suprotnosti.

iz Hrvatske enciklopedije

Više pročitajte u:

Čudina Obradović, Mira. 2008. Igrom do čitanja, igre i aktivnosti za razvijanje vještine čitanja. Školska knjiga. Zagreb
Gabelica, Marina. 2014. Bajke u književnosti i digitalnim medijima. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Starčević Vukajlović, Marijana. Skriveno značenje bajki. Nova Akropola. Zagreb. https://nova-akropola.com/filozofija-i-psihologija/psihologija/skriveno-znacenje-bajki/. (pristupljeno 15. ožujka 2020.)
Crnković, M. 1987. Sto lica priče.Školska knjiga. Zagreb.
Crnković, M. Težak, D. 2002. Povijest hrvatske dječje književnosti: od početaka do 1955. godine. Znanje. Zagreb.
Jung, C. G. 1987. Čovjek i njegovi simboli. Mladost. Zagreb.
Gerlinde, O. 2007. Bajke koje pomažu djeci. Mozaik knjiga. Zagreb.
Bistrić, Marija. Recepcijski učinci bajke na dijete predškolske dobi. Diplomski rad. Sveučilište u Zadru. 2019.
https://www.psychologytoday.com/intl/blog/evolving-minds/201508/princess-culture-what-is-it-all-about (pristupljeno 12. ožujka 2020.)
Alexander, Jessica Joelle; Dissing Sandahl, Iben. 2018. Danski odgoj djece. Egmont. Zagreb.
Bajka. 2000. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.