Skromno budžetirani životni stil ne znači manje kvalitetan i ispunjen život

“Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.” (Lk 16:13)

Ovih smo proteklih tjedana prošli, a još uvijek prolazimo, kroz različite faze nošenja s novonastalom situacijom: od šoka, zabrinutosti do prihvaćanja. Međutim, rijetki će među nama iz ovoga iskustva izaći nepogođeni. Nije mi namjera baviti se psihičkim stanjima i sl., osvrnut ću se na ono bazično, svima nama vidljivo: materijalno. Možda nam se stvari čine poprilično nesigurne, neizvjesne i shvaćamo da naš život neće biti u potpunosti kao prije.

Tomislav Ivančić
Povratak nade

A kakav će onda biti? Može li se živjeti bez dva prihoda u domaćinstvu; hoćemo li moći priuštiti svojoj djeci što im treba; kakva je to uopće kvaliteta života ako se mnogočega treba odreći..? Pravo je vrijeme da se pitamo ovakva pitanja i iznova definiramo i vrednujemo stvari koje za nas čine kvalitetu života.

Ne boj se!

Biblija (napisano 365 puta )

Bez previše teoretiziranja, jednostavno ću posvjedočiti. Tijekom muževe nezaposlenosti i traženja posla, naša je obitelj 10 godina živjela uglavnom od jedne prosvjetarske plaće (uz iznimku kad je suprug uhvatio neku kraću zamjenu). Željeli smo veliku obitelj, ali nismo čekali onaj ideal: suprugovo zaposlenje na neodređeno i punu satnicu. Da skratim priču, za to smo vrijeme podizali dvoje, troje (…) djece i živjeli kvalitetan i ispunjen život. Kako?

Vodili smo se isključivo onom Loyoinom: “Radi kao da sve ovisi o tebi, ali moli kao da sve ovisi o Bogu.” Radili smo na svojoj obitelji, a istovremeno molili i sve tražili od Oca. To nas je vrijeme itekako oblikovalo i izgradilo u ljude kakvi smo danas. Njegovali smo kvalitetu života (svojstvo, sposobnost, vrijednost), a ne kvantitetu (kolikoća, skup, veličina). Jednostavno, zar ne? No što to konkretno znači?

Photo by Tyler Nix on Unsplash
obitelj je sve!

Na početku, ne mogu dovoljno naglasiti i istaknuti važnost potpore uže i šire obitelji. Pomogli su nam s velikim dijelom kredita za stan, kupnjom auta, redovitih registracija i sl. Domaća hrana, zimnica, suhomesnate delicije i darivanja klinaca za rođendane i blagdane. Odjećica od sestre, sestrične, prijateljica. Iskreno, za naš ukus malo i previše, ali za primanje je potrebna i poniznost. Bilo je tu i mnoštvo dobrih Samarijanaca koji bi baš čudesno u pravome trenu uskočili i olakšali stvar (čuvanjem klinaca, vrećicom domaćih jabuka ili jednostavo riječima ohrabrenja).

Idemo sasvim konkretno, može?

Glavne stavke našeg budžeta su:

  • kredit
  • režije (dječji vrtić)
  • hrana
  • odjeća
  • higijena
  • pokloni, izlasci, slobodne aktivnosti, putovanja

Iako su neke stavke fiksne, poput kredita, dobra vijest je da su ostale fleksibilne, tj. na njih možemo planirano i sustavno djelovati.

režije

Svi znamo one klasične savjete poput „ne hodajte u kratkim rukavima kod kuće, radije se toplije obucite i smanjite grijanje“. Da, ali bih dodala i: razmišljajmo dugoročno poput mrava iz basne Cvrčak i mrav. Jedna je moja kolegica simpatično izjavila: Kad nemamo, stisnemo se, a kad imamo onda bome trošimo. To je živa istina. Međutim, ljeti su režije niže (uglavnom zbog grijanja) pa se taj novac može staviti sa strane, ili za grijanje za sljedeću sezonu (da si rasteretimo budžet zimi) ili dijelom za one veće troškove poput tehničkog pregleda auta, opremanja dječje sobe ili nekih manjih zahvata na stanu/kući.

hrana

Zamislite ovo: sve što pripremimo u vlastitoj kuhinji je višestruko zdravije, ukusnije i jeftinije od gotove hrane s gastro odjela u dućanu ili iz fast food-a! Dakle, kuhati doma se višestruko isplati! Također, s obzirom na mnogobrojne food blogger-e i online kuharice, izgovor za manjak inspriracije jednostavno ne drži vodu.

Izbor namirnica je također ključan. Velika je obmana da je kvalitetan, zdrav način prehrane skup. Primjerice: srdele i papaline, ječam, heljda, palenta jednako su kvalitetni kao i egzotične varijante : losos, kvinoja i amarant i sl. Uz to, meso je na našem obiteljskom meniju 3x tjedno, od toga 2x u tragovima (u varivu, đuveču, složencu i sl.) a jednom u tjednu onako konkretno (obično je to neka pečenka nedjeljom). Dvaput tjedno jedemo ribu, a 2 dana smo vegetarijanci. 😉 Ne samo da je dobro za naše zdravlje, nego i za budžet. Kod nas je pravilo: što više povrća i to sezonskog i po mogućnosti lokalnog. Uvozne namirnice, a i one iz dalekih zemalja, kao primjerice mango, avokado, ananas, amarant i sl., DA, ali povremeno. Jeste li ikad čuli za ugljični otisak?

odjeća

Moj je suprug minimalist, reklo bi se da ima capsule ormar. Djecu oblačimo čisto, uredno i prikladno za određene prigode, ali ne i markirano. Ako i kupimo koji takav komad, trudimo se da je no logo. Koristimo rabljenu i darovanu odjećicu od sestre, prijateljica mamā. Djeca to ionako prerastu ili zamrljaju, a dečki u igri i poderu. Bitnije nam je da se u odjeći slobodno kreću i igraju, nego da su obučeni prema najnovijim trendovima.

Zlatan je kolut na rilu svinjskom: žena lijepa, a bez razuma.

Izreke 11, 22

Kakav sad zlatan kolut, svinja..? Volim se uljepšati, volim svom mužu biti lijepa, volim često mijenjati izgled i volim mnoštvo uzoraka i boja, ALI trudim se i biti razumna. Naglasak na trudim, nisam još u potpunosti tamo.

Nepojmljivo mi je da odjeću uzimamo na rate ili odgodu. Jeste li primjetili da je svako malo neka super mega rasprodaja i popusti koje nikako ne smijemo propustiti? Tako kažu oni…

Ja kažem: nije istina! Već godinama se oblačim u second hand-u. Ostavite predrasude sa strane i saslušajte… Čak 95% moje odjeće je rabljeno iz 3 jednostavna razloga: odjeća je jeftinija i posebnija (ne podliježe repetitivnosti trendova); kupnjom rabljene odjeće ne sudjelujem u sustavnom izrabljivanju švelja i ostalih „zaposlenih“ u fast fashion industriji; za rabljenu odjeću se ne koriste nove sirovine, što znači da štedim prirodu koja je ionako već na izdisaju. Eto, tu leži odgovor na prethodnu usporebu gice s prstenom i nas žena: ljepota da, ali vođena razumom. 😉

higijena

Ukratko: boja za kosu NE: zasad (!) nemam sijede i volim svoju prirodnu boju. Umjetni nokti NE: s obzirom koliko se igramo i stvaramo, peremo i čistimo, nepraktično je, skupo, i nije za moj ukus. Parfemi NE: čisti su luksuz i sintetskog su sastava. Šminka DA, ali stvarno mi ne treba 10 nijansi crvene, kao ni 10 šampona, gelova, regeneratora, pilinga… S druge strane, kozmetička industrija nam propušta navesti i štetnu stranu svojih proizvoda. Pojednostavljeno rečeno, određene supstance u bojama za kosu, ljepilima za nokte/trepavice, parfemima uzrokuju alergije ili su čak dokazano kancerogene. Nastojimo koristiti kvalitetne ekološki prihvatljive proizvode, a često neke od njih smiksamo i doma (prirodni dezić, kupke). Usput, klince i muža šišam ja, što je dodatnih 120 kn uštede u mjesec/mjesec i po dana. Jako zahvalne mušterije, moram priznati. 😀

Moraš (s)kupit’ sve!
pokloni, izlasci, putovanja

Ahh… Putovanja. Rekla bih da je ovo možda najveća stavka i stavka koje nam se možda najteže odreći ili ju odmjeriti. Poznajem jako malo ljudi, uključujući i sebe, koji će reći da ne vole putovanja, odlazak na more i sl. Svakako, putovanja obogaćuju naš život, ali umjerenost je ključ.

Još dok sam išla u srednju, u Headway-u je bio tekst s naslovom Death by tourism. Ne živimo li upravo tu stvarnost danas? Prebukiranost, instant doživljaj, cruiseri, vikend letovi, last minute ponude… Danas tu, sutra tamo. Vidjeti, točnije, konzumirati što više toga u što manje vremena. Ali hej, Kuba/Portugal/Tunis zove!

U našoj obitelji planiramo kraća putovanja, manje izlete, toplice umjesto mora te upoznavanje šireg zavičaja. Ako je turizam doživljaj, kako kažu, onda su naša djeca turisti i pol! Naš grad upoznajemo svakodnevno tijekom zajedničkog bicikliranja, izleti do obližnjih dvorca, parkova, izletišta, do „hrvatske Sahare“. Posjeti muzejima, kazalištima, izložbama i šetnje gradom u Zagrebu kod jedne bake, a kod druge zoološki vrt, lokalno akumulacijsko jezero, dvorac Pejačević i pripadajući park s jezerom, OPG s vrckavim životinjama… S vremena na vrijeme, skoknemo do susjedne Mađarske posjetiti nove gradove, a prošlo smo ljeto putovali k prijateljima u Češku. Malo kuna, puno doživljaja. Kvaliteta, ne kvantiteta.

Slobodne aktivnosti: tjelovježba kod kuće ili u prirodi, tečaj šivanja preko YouTubea, sportske aktivnosti s klincima, muž je kineziolog (poslije se možda uključe i u neki klub). Engleski s klincima, kreativne radionice, kuhaonice, čitaonice, sve kod kuće. Vremena imamo, jer ne surfamo toliko i ne gledamo telku. Pitam se, ima li potrebe da moje dijete ide na 3-4 aktivnosti, ako smo mi kao roditelji na određenim područjima dovoljno kompetentni za to?

Izlasci: Častimo se kao obitelj za posebne prigode, a NE zato što nam je dosadno pa idemo na pizzu, slatkač, palačinke. Raspored nam je uvijek ispunjen. Muž i ja ne idemo u izlaske, cugice, kavice s dečkima/curama, jer hej, mi to više ni nismo! Osim toga, mentalitet kave mi je potpuno stran, haj’mo radije u šetnju ili dođi k meni na kolačić. 😉 Obitelj nam je na 1. mjestu što znači da se družimo svi zajedno s drugim obiteljima. Kvaliteta, ne kvantiteta.

Pokloni: Za vjenčanja, krstitke i sl. se trudimo pokloniti od srca koliko u tom trenutku procijenimo da možemo. Ono što je češće i kumulira se tijekom godine je rođendaniranje (nije moj pojam, stvorio ga je jedan britki tata). 😀 Šokantno, ali istinito, ne vodimo djecu na baš svaki rođendan na koji su pozvani. Naravno, uzvratimo posjet svakomu tko je bio kod nas, ali ne idemo u širinu zato što:

  • kad su klinci mlađi od 4 god., niti slavimo s prijateljima, niti idemo k njima na rođendane (osim obiteljskim prijateljima i rodbini): u toj dobi prijateljstva još nisu toliko duboko razvijena;
  • proslava rođendana nije kumstvo pa da se ne smije odbiti, a i o kumstvu bi se dalo raspravljati;
  • većina tih proslava promašuje bit rođendana kako ga mi shvaćamo. Umjesto međusobnog druženja i podređivanja cijelog raspoloženja/atmosfere slavljeniku, roditelji ostave djecu da se dobro iskaču i izžive
  • i najvažniji razlog: njegujemo manji broj prijateljstava, ali dubljih, trajnijih i značajnijih. Ponovno se pitam, možemo li MI odrasli biti jednako povezani i prisni s 15-30 različitih osoba? Ostavljam vama da razmislite… Opet, kvaliteta, ne kvantiteta.

Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i to ga je stekao našao je blago.

Pravom prijatelju nema cijene, niti se može izmjeriti njegova vrijednost.

Sirah 6:14, 15

Eto, to je naša priča o prioritetima, vrijednostima i budžetu. Ne uspoređujemo se s drugima, imamo svoj autentičan đir. Za neke “socijala”, odricanje i depresija, za nas kreativnost, skromnost i zahvalnost na onome što imamo.

U življenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim što imate! Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti

Hebr 13:5

Osim toga, uvijek je dobro pogledati oko sebe i promotriti ima li ljudi koji su možda u većoj potrebi od nas. I to je za nas kvaliteta života; pomagati drugima.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.