Šesteročlana obitelji u samoizolaciji, hm?!

U danima kad sam obavljala onu zadnju veliku kupnju prije izolacije našla sam se u skupini ljudi koja manično kupuje papir. DA papir, ali ne toaletni papir, nego PAPIR ZA PRINTANJE. 😀

Znajući da ostajem trudna kod kuće sa školarcem, predškolarkom, 4-godišnjakom i 1 ½-godišnjakinjom, nadobudno sam uzela dva paketa. Nek’ se nađe. – Dobro sam odlučila.

Christa Dodoo on Unsplash

Odmah smo se na početku trudili zadržati okvirni ritam dana kao i dotad. Predvidljiv raspored klincima daje sigurnost, a nama olakšava hod kroz dan (ne moramo razmišljati što sad ili što je sljedeće…). Zadržali smo rutinu i okvirno vrijeme aktivnosti koje smo imali i prije izolacije tako da se klinci nisu previše stresirali novonastalom situacijom. To znači da se:

  • budimo rano ujutro, ali komotnije, bez budilice;
  • doručkujemo, kao i inače prije škole/vrtića, ali zajedno i znatno sporije;
  • zadatke i zadaću rješavamo izjutra u uobičajeno vrijeme škole (prvi tjedan smo hvatali ritam kako su iz škole uspjevali slati materijale, ali čim su se stvari malo uhodale ljubazno smo zamolili da nam sve planirano šalju do 9 h kako bismo svježi mogli započeti učenje).
  • Materijale za neškolarce smišljam i skidam s neta tako da koreliraju s temama školarca (proljeće, bajke, engleski- povrće i sl.) pa smo ujutro svi u imaginarnoj školi, osim najmlađe kćeri, naravno. Naš printer svakodnevno radi radi kao tiskara, sve se puši: fina motorika, labirinti, dekodiranje slova, matematički zadaci, itd. Za to je vrijeme najmlađa kći u krilu, ili sa svojim igračkama blizu nas, ili kradom uzme flomić pa ima sat likovne kulture na zidu. 😀 O da, ima i toga.
sat likovne kulture s najmlađima
  •  11- pola 12 h kuhamo ručak dok se završavaju zadaci ili ponavlja gradivo, 12.00-12.30 h ručamo;
  • okvirno od 13.00 do 15.00 najmanja spava, a ostali imaju slobodno za igru u svojoj sobi. Suprug u to vrijeme radi od kuće, a ja završavam nešto u kuhinji ili imam svoje slobodno vrijeme (max. pola sata);
  • poslijepodne ide nova runda zadaće (ako je taj dan bilo više toga što nismo stigli završiti) i ponavljanja;
  • s obzirom da su klinci odmalena navikli na pojačanu fizičku aktivnost (suprug je kineziolog, hihi), TZK na HRT3 im nikako nije dovoljan. Živimo u stanu od 60-ak m2 pa ih suprug izvodi u prirodu gdje nema ljudi da se malo ispušu. Navečer večera i spremanje, kao i inače, u uobičajeno vrijeme.
  • Naši su dani slično strukturirani, ali nijedan nije posve isti. Svaki od tih dana ima mikro krize. S obzirom da živimo u malom prostoru i svjesno potičemo obiteljsko zajedništvo i suradnju, nastojimo krize prebroditi što prije, zajedno. Omjer kriza i „normale“ je otprilike 10:90 sve do 40:60 (ovisno o danu), što je prilično zadovoljavajuće. 🙂 A i budimo realni, u velikim obiteljima je to uobičajeno samo što je sada situacija koncentriranija, događaji su intenzivniji.
  • Pratimo aktualnu situaciju u medijima, ali dozirano. Stvaramo svoj maleni obiteljski svijet u kojemu unutar zadanih vanjskih okolnosti pokušavamo sitnicama okrenuti vodu na svoj mlin (npr. doručak u pidžami, dugo kupanje usred tjedna, čitanje knjiga do iznemoglosti, kokice tri dana zaredom, igranje zapostavljenih igara, projekti s pravim alatom s tatom i sl.). Klincima to puno znači, A I NAMA! Doživljavamo ovo kao jedan veliki, radni obiteljski team-building, tj. family-building.

Priznajem, naše su olakotne okolnosti što sam ja još uvijek na roditeljskom dopustu s malenom, tako da se ne moram pripremati za posao. Također, imamo samo jednog školarca što je zasigurno lakše nego imati 2-3, ali nekako razmišljam da što ih je više, stariji su pa bi trebali biti i samostalniji.

Moram istaknuti da nam je iskustvo velike obitelji pružilo itekako dobru podlogu za vladanje u izvanrednim situacijama, kako na organizacijskoj, tako i na psihičkoj razini. Jednostavno smo navikli da nešto iznenada iskrsne. 🙂

Na iskustvu iz izolacije učimo kao na ubrzanom tečaju:

  • jedni o drugima, ali i o sebi;
  • upoznajemo svoje nove strane i potencijale, ali i ograničenja;
  • prihvaćamo trenutno stanje sa svim njegovim prednostima i nedostacima, ali se nadamo i očekujemo bolje;
  • trudimo se pomoći onima koji su u zahtjevnijoj/lošijoj situaciji od nas;
  • svakako više vremena posvećujemo obiteljskoj molitvi.

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.