Što kad je trudnoća teška

Tijekom studija, jedno ljeto sam telefonskim razgovorom otkazivala posao za koji sam se već prije obvezala da ću ga raditi. Dok sam se ispričavala i objašnjavala šefici kako želim ostati uz sestru koja proživljava tešku i napornu trudnoću, ona me uvjeravala da će to sve biti ok i da je trudnoća zapravo većinu vremena dosadna.

Već i tada sam naslućivala, a sada to vrlo dobro znam iz iskustva (5. bebica je na putu), trudnoća je SVE samo ne dosadna. Hej, hormoni, konstantne promjene tijela, rast bebice i njezin napredak samo su vrh ledenjaka. U redu, prvi put pročitaš sve knjige na temu, pripremiš se i plivaš kako znaš.

Photo by mali desha on Unsplash

No što ako postane preteško? Što ako dotakneš dno? Što ako si preslaba da ustaneš ujutro iz kreveta? Što ako su mučnine ili povraćanja prejaki da te sprječavaju u obvezama tijekom dana, u brizi za ostalu djecu? Što kad se dogodi krvarenje i završiš na mirovanju u bolnici, a dvoje malenih kod kuće pita gdje je mama? Što kad izgubiš bebicu..?

Rekla bih da nemam odgovor…

…ali znam tko ima. 😉

Trudnoća traje ¾ kalendarske godine s razlogom. Što prije ju shvatimo kao najbolju moguću životnu obuku za najdivniju i najzahtjevniju karijeru u životu, prije ćemo se pomiriti s određenim stvarima, prihvatiti i nositi ih.

Svijet nudi savjete za feel good trudnoću poput čajeva, smoothie-ja, masaža, vježbi, opuštajuće glazbe, masaža ili čak trudničkih foto session-a. Vrijedi probati, zašto ne? Međutim, osim tijela u kojemu raste novo biće, ono što te stvarno čini majkom su psiha i duh- područje najvećih borbi, napasti, slabosti, ali i najveće snage.

Za početak, priznaj da ne možeš sama. Zatraži pomoć supruga, susjede, prijateljice, nasumične gospođe u trgovini (ovisno o potrebi). Meni osobno ovo služi kao vježba poniznosti jer inače teško tražim nekoga za pomoć. Možda nam se podsvjesno čini, ako tražimo pomoć, indirektno priznajemo da smo slabi. A to nitko ne voli. Trudnoća nije vrijeme za riskantno prekoračivanje vlastitih ograničenja, pošalji S.O.S na vrijeme. „Jer kad sam slab, onda sam jak.“ (2. Kor 12, 11)

Moli i plači.

Ako te uhvati tjeskoba i plač iz čista mira, u redu, isplači se, ali se ne predaj samosažaljevanju i lošim mislima o mogućim scenarijima. To su samo hormoni, pa iako ti je trenutno iznimno teško, ne dozvoli da osjećaji prevagnu nad razumom. Ako ti i razum govori da si u realno teškoj situaciji (zdravstveno, financijski, psihički) i da ne vidiš izlaz, sagledaj veću sliku, gledaj u Gospodina.

Trudnoća nije savladavanje razina u igricama gdje je na kraju nagrada. Ako baš hoćete, dijete jest dragocjeno poput nagrade, ali trudnoća nam najdirektnije otvara put prema konačnoj svrsi svakog života (trudnog, netrudnog, dječjeg, staračkog, muškog, ženskog), a to je suobličavanje Kristu. Suobličavanje u muci, žrtvi, u bezuvjetnoj ljubavi.

Moli i pokušavaj.

Idi dan po dan. Ima jedna rečenica koja odlično opisuje roditeljstvo, a vrijedi i za trudnoću: Sati su dugi, ali godine su kratke. Ako jedva preživljavaš od jutra do večeri, idi sat po sat. Bit će teških, težih i dana jedva za preživjeti. Gledaj veću sliku i pokušaj kuhati, spremati, čitati, šetati, igrati se s klincima, veseliti i plakati. Barem napola, ali pokušaj. Traži Gospodina. Stavi na vidljivo mjesto dio molitve ili citat iz Biblije koji te nosi ili tješi.

Moli i prikazuj.

„Istina, patim puno – ali patim li dobro?“, sv. Terezija Avilska

Isus je sebe prikazao kao žrtvu za svakoga od nas. „To je otkupiteljska žrtva za SVE.“ (KKC)

U slučaju da je dio tvoje trudnoće tijekom korizme (a velike su šanse da će biti), prikaži i ti svoju muku, bol, zabrinutost, nemoć, tegobe i slabost kao žrtvu za određene ljude i nakane (za nerođene, za obraćenje grešnika, za duše u čistilištu, za ljude u još većoj patnji, neimaštini, bolestima, ovisnostima…). Ujutro predaj dan Gospodinu i prikaži muke cijelog dana za konkretnu nakanu ili osobu koja ti je na srcu. Kad dođe mučni trenutak u danu, reci: Isuse, to je žrtva za to(g) i to(g)

humor liječi

Moli i traži uzore.

Čitaj životopise svetaca. I oni su bili samo obični ljudi, nama tako bliski u grijehu i slabostima, a opet su se uz Božju milost i neprekidno traženje Njegove volje u svojim životima uspjeli približiti idealu suobličavanja Kristu. Osim fizičke boli i trapljenja, tamnu ili mračnu noć duše proživljavali su primjerice sv. Terezija Avilska („duša u krhotinama“), Majka Tereza, sv. Ivan od Križa, ali su ustrajali.

Moli i zahvaljuj.

Ne gledaj u svoju bol i patnju, zahvaljuj na onomu što imaš.

“Kad bi znao koliko te ljubim, ne bi gledao svoje rane i boli.

Gledao bi samo moju ljubav koja bi te liječila.”

Ispred bijele hostije, Duhovni kutak

Moli, pričešćuj se i idi na ispovijed.

Razgovaraj s Njim, primi Njegovo tijelo i priznaj Mu sve. I On je bio čovjek; razumije, oprašta i ozdravlja, ljubi.

O ne, trudnoća nikako nije dosadna. Ona je istovremeno zastrašujuća i predivna, tjelesna i duhovna, teška i lagana priprema za nešto veće. Baš kao i cijeli naš život. Na nama je da snažno veslamo prema strani na kojoj je Smisao jer „SVE MOGU u Onome koji me jača“ (Fil 4,13).

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.