Na početku da razjasnimo… Čitanje u našoj obitelji zauzima posebno mjesto. Čitamo svojoj djeci od najranije dobi i malo je reći da naši klinci vole knjige; jednostavno ih gutaju. Nekad mi se čini da bi im i telefonski imenik bio zanimljiv, samo da je ispričan tonom čitanja knjige.

S obzirom da oboje na svojim radnim mjestima radimo s djecom, suprug i ja smo poprilično potkovani što se tiče znanja o važnosti čitanja općenito, kao i čitanja naglas. Naravno, to nikad nije SAMO čitanje, nego i emocionalno, kognitivno, afektivno, intelektualno, lingvističko iskustvo. Također, čitajući klasične bajke, čitanje ima i terapeutsko djelovanje. Detaljnije o svim prednostima čitanja naglas možete bronaći u brojnim knjigama i člancima odgojne tematike ili konkretno na temu čitanja, ali također i u sažetom obliku na ovo stranici hvalevrijednog projekta „Čitaj mi“.

Na stranici između ostalog možete pronaći, meni osobno, jednu zanimljivu stvar zbog koje i pišem o ovoj temi, a to je uvrštavanje čitanja kao rituala prije spavanja. Apsolutno se slažem sa svakom pojedinom činjenicom o važnosti rituala, jednako kao i o važnosti čitanja, ali zašto onda to dvoje ne prakticiramo zajedno?

Kad prevrtim film, ni meni moji nisu čitali prije spavanja. Toga u 80-ima jednostavno nije bilo u toj mjeri. Prvi put kad sam se susrela s čitanjem prije spavanja, bilo je u američkim filmovima. Gledajući idilične završetke dana na filmu uz „bedtime story“, pomislila sam kako je to fenomenalna ideja (zbližavanje+ edukacija+ uspavljivanje). Međutim, u našoj dnevnoj rutini to smo namjerno izostavili, točnije, premjestili smo čitanje u drugo doba dana. Čak i ako čitamo u vrijeme spavanja, ne činimo to dok su klinci u krevetu, nego na kauču prije ušuškavanja. Zašto?

Razlozi su vrlo jednostavni:

UMOR: Ne znam za vas, ali ja sam navečer najumornija, najiscrpljenija, najrazdražljivija i najmanje usredotočena i često puta u toj fazi dana poželim samo da dođe onaj dio s „laku noooć“ i da zatvorim vrata. Iz tog razloga bih vjerojatno posegnula za najkraćom mogućom knjigom samo da se toga riješim, najmanje zahtjevnom za čitanje, a po mogućnosti i da ne potiče previše dodatnih pitanja. O da, poprilično sam sigurna u taj scenarij, onaj drugi je da zaspim k’o klada.

RAZGOVOR (čitanje potiče i osigurava zajedničke teme za razgovor između djeteta i odraslog). Kad su oko 2 i pol, 3 do 4 godine (ovisi pojedinačno o djetetu) u fazi da su im rečenice rascjepkane, da zamuckuju, a njihova ideja teče kao struja svijesti od mede iz knjige do zmaja, preko bagera i neke tete Rozike pa sve do današnjeg ručka i rakete, teško je biti sabran, pohvatati konce i strpljivo odgovarati, saslušati i razvijati razgovor. Oni toliko toga žele izreći, iii biti saslušani, a ja želim usmjeriti razgovor kraju i smirujućim temama.

IZBOR TEMA: Što kad klince zanimaju vitezovi, dinosauri, mitovi ili jednostavno enciklopedije. Lako štivo prije čitanja, kažete? Ne želim izostaviti takve teme, jer je sutra ETO radni dan, a mene čeka suđe u sudoperu i hrpa veša. Takve teme zaslužuju dječje istraživanje, raspravljanje, propitkivanje i uspoređivanje. U 8-9 h navečer? Ne, hvala! Ako ste u kategoriji noćnih ptica, čestitam, uživajte. 🙂

POBUĐENA MAŠTA (čitanje raspiruje maštu). Bingo! To želimo, imaginaciju i kreativnost! Putovanje s Odisejem i Argonautima, upoznati stanovnike srednjovjekovne utvrde, saznati kako je Robinson preživio ili jednostavno pročitati par dobrih dječjih viceva. Da, molim! Samo ne navečer…

SAMOSMIRIVANJE: Od najranije dobi polako i postupno usmjeravamo malene prema samosmirivanju (svojim dodirom, blizinom, nježnom riječi, poznatom igračkom ili mekanom dekicom u krevetu i sl.). Uz pomoć prijelaznih stvari, dijete se s vremenom nauči samo smiriti i zaspati. Kako rastu i sazrijevaju taj je proces samosmirivanja sve kraći i sve lakši. Upravo iz tog razloga ne uvodimo ritual čitanja kao oblik smirivanja i uspavljivanja; oni su to već postigli sami.

Ok, kada onda čitamo?

U SVAKO drugo doba dana. Čitanje tijekom dana, vikendima možemo i ujutro. Čitanje dok jedno od nas rješava kućanske poslove. Dok se klinci navečer spremaju na tuširanje, drugima se čita (dobra im je motivacija da požure jer će stići na više čitanja. Kad si bolestan, legneš i čitaš klincima, ili barem pregledavate ilustracije. 🙂  Kad je užurban dan, čitaju se kraći ulomci ili poglavlja knjiga. Kad netko od klinaca dođe s pitanjem za koje znamo da imamo odgovor u knjizi, ili bar korelaciju na pitanje. Kad klinci traže crtić, ili im je dosadno: čitanje. Kad nam dosade naše knjige, idemo do knjižnice. I tako dalje…

Skraćeno: za čitanje prije spavanja je potrebno napraviti:

• kompromis s temom (da nije “prezahtjevna”, opterećujuća ili zastrašujuća);
• s dužinom knjige (da nije predugačka);
• izbalansirati omjer vremena za razgovor o pročitanome i vremena za uspavljivanje

To je ono što želimo izbjeći, kako se naše čitanje ne bi svelo na lepršave pričice za laku noć, i zato se trudimo posvetiti čitanju tijekom dana.

Kad ti je nešto jako važno, onda ćeš se oko toga itekako potruditi. Čitanje je nama upravo to: jako važno.

Što onda točno obuhvaća naš ritual prije spavanja?

Večera, tuširanje, zubi, krevet, ušuškavanje, MOLITVA i pusica za laku noć+ volim te. Kratko, čisto i bez ceremonija, spavanju ne treba uljepšavanje (iznimka je, razumljivo, bolest). Kratka molitva koja obuhvaća sve ono nama bitno za kraj dana: izmirenje, predanje, osjećaj sigurnosti i zahvalu.

Laku noć! Volim te!