Pojednostavljeno, Babysigns® je znakovanje za bebe prilagođeno opsegu pokreta njihove ručice i šake. Više podataka može se pronaći na njihovoj stranici: http://www.babysigns.hr

Još prije rođenja prvog djeteta vidjela sam na telki reportažu o ovom programu. Kao i sve radionice, zvučalo je primamljivo i zanimljivo, no ono što je stvarno prevagnulo da odem na taj tečaj za svoje dijete, bio je moj nećak koji je, kao i većina djece te dobi, s dudicom u ustima prstom pokazivao što želi i pritom se glasao:“mmm, mm“. Ako je baš nešto jako želio, onda:“mmm, mm!!!“.

Osim što smo odlučili da od rođenja svojoj djeci nećemo tepati fonetskim riječima ili poluriječima (njam-njam, brm-brm, di-dit, pec-pec), s prvim kikićem (11. mj.) smo se suprug i ja dogovorili da ćemo probati ovaj program pa ako je izmišljotina, bar će biti zabavno, a ako je to dobra stvar, višestruko će nam se isplatiti jer je sljedeća beba već bila na putu. Zanimalo me može li se „mmm-kanje“ smanjiti i pomoći djetetu da točnije izrazi svoje potrebe, želje ili samo da se izrazi o onomu što zapaža oko sebe.

Da skratim priču, odgovor je može! Sve četvero djece smo učili znakovni jezik i zanimljivo je naglasiti da su bake djelomično bile u tome. Evo do čega smo došli:

Znakovanje je svakako pridonijelo SMANJENJU FRUSTRACIJA. Znakovi su omogućili djetetu bogatiji „vokabular rukama“ pa smo preciznije znali razliku između žeđi i gladi, između keksa, mlijeka i primjerice banane. Točnije smo znali prepoznati razliku između potreba i želja (hrana, spavanje: šetnja, određena igračka). Ono što je nama posebno bilo važno jest, upozorenja na utičnice (znak opasno) i vruće peći i radijatore tijekom zime (znak vruće).

BOLJE SMO SE RAZUMJELI, što je dodatno ojačalo našu povezanost; znakovanje s vremenom preraste u dvosmjernu ravnopravnu komunikaciju. U šetnji dijete iz kolica pokazuje što je zapazilo i što ga posebno interesira. Ptice na nebu, sunce/mjesec, pse i mačke, a dečki posebno aute i bagere. Mi mu pritom odgovaramo i eto razgovora.

Najsvežije se sjećam prvog znaka četvrtog djeteta. Nosila sam ju (A. 11. mj.) na boku kao vreću krumpira brzinski iz auta skoknuti do trgovine. Dok smo čekale na blagajni, a ja nervozno iščekivala svoj red, ona je znakovala „cvijet“ pokazujući na bukete cvijeća uz blagajnu. Tog nam se trenutka objema upalila lampica! Njoj da pokaže meni što zamjećuje i što zna, a meni da shvatim da na boku ne nosim neku stvar bez ikakve percepcije o svijetu. Da ne spominjem da je to bila “tema dana” u našoj obitelji taj dan.

Na području razumijevanja i komunikacije posebno je važno istaknuti ulogu slikovnica i ilustriranih knjiga. U njima pronalazimo brojne stvari koje možemo znakovati, o ilustracijama zatim komuniciramo. Posljedica je sve veći interes za knjige, češće posezanje za njima, spremnost i na ilustrirane knjige koje su sadržajem za stariji uzrast.

Znakovanje JAČA OSJEĆAJ SAMOPOUZDANJA: vidjevši da i MI vidimo to što su nam upravo pokazali, kod malenih je vidljiv osjećaj određenog postignuća. Učinkovita komunikacija i naše brojne pozitivne reakcije na njihova zapažanja vode do razvoja samopouzdanja.

Znakovanje također POTIČE KREATIVNOST kako djeteta, tako i roditelja i roditelja; za neke stvari jednostavno ne postoji znak pa smo ih sami smislili, kao npr. crkva, pauk, zvono, lav i još neke životinje.

POTIČE I RAZVIJA FINU MOTORIKU; korištenje prstića i šake za različite znakove u početku iziskuje popriličan trud. S obzirom da maleni vole izazove, željni su ponavljanjem usavršavati znak sve dok nije prepoznatljiv i svima shvatljiv. Jednom kad se probije granica od otprilike početnih pet znakova, malene ruke ne staju. Uz svakodnevno hvatanje, hranjenje i pokazivanje, male ruke i šake sada dodatno vježbaju i desecima puta dnevno znakuju i objašnjavaju (npr. “ptica”= pincetni hvat, “patka”= spoj palca s ostalim prstima u ispruženom položaju, “mlijeko”= stiskanje šake, “banana”= ispruženi uspravni kažiprst na jednoj+ pincetni hvat na drugoj ruci uz pokret guljenja i sl.).

Iako zvuči paradoksalno, činjenica da znakovanje POTIČE RAZVOJ GOVORA, ipak je istina. Svaki put kad znakujemo izgovaramo i pripadajuću riječ. Djetetov vokabular se time brže povećava usmjeravajući se konkretno na svaku pojedinu riječ, za razliku od „mmm-kanja“ kad mu redom dodajemo nešto iz hrpe stvari na koju je dijete pokazalo. Znakovanje poput mosta premošćuje fazu prvih glasova, slogova i početnih riječi sve do faze jasnijih riječi i kompleksnijeg izražavanja. S obzirom da su aktivni sudionici komunikacije, djeca su itekako motivirana za sljedeći stupanj: govor. Baš poput hodačā koji se žure naučiti trčati.

Namjeravate li im znakovati ili ne, svakako čitajte svojoj djeci, bavite se njima tijekom svakodnevnih obveza i aktivnosti, pokušajte biti oduševljeni tzv. malim stvarima jer se u njima skriva ljepota života. I ne zaboravite, to što još ne pričaju ili ne mogu točno izraziti što žele i osjećaju, ne znači da ne upijaju kao spužve. Doslovno!

(Ovaj post ni na koji način nije plaćen ili kompenziran od strane Babysigns®)