Koliko djece je previše?

Jeste li čuli za onu: „1 dijete: tiranin, 2 djece: rivali, 3 djece: ravnoteža“?

Jedan je iskusni ginekolog, i sam otac višečlane obitelji, dodao: „4. dijete: autopilot“. Iako je to jednako djelomično (ne)točno kao i prve 3 tvrdnje, svakako je komično. Iz našeg obiteljskog iskustva četvrto je dijete „obiteljska maza“.

Šalu na stranu, iako broj djece i njihov poredak rođenja u obitelji uvelike utječe na razvoj ličnosti djeteta, on ga ne određuje u potpunosti. Drugim riječima, poznajem predivne jedince, nekompetitivne „dvojce“ i tirane iz paketa br. 3. Sve ovisi roditeljima i iskorištavanju pozitivnih i negativnih strana koji određeni broj djece nosi sa sobom.

Što kaže okolina?

Uzmemo li u obzir da je prosječan broj djece u jednoj hrvatskoj obitelji 1,4 djeteta, odgovor je jasan. Idealan broj djece je 1-2 s tendencijom prema jednomu. Hej, pa i u reklamama su uvijek prikazani tata+ mama+ brat+ sestra. Troje je ipak previše, zar ne? U prilog tomu govori i žalosni podatak da je najčešće abortirano upravo 3. dijete po redu u obitelji.

Što kažu podaci?

 ̶ 1 dijete (treba)= 1/2 sata nasamo sa svakim roditeljem pojedinačno

 ̶ 1 član kućanstva= 35 m2, svaki sljedeći +10 kvadrata (o da, netko je i ovo izračunao)

 ̶  trošak djeteta do studija= stotine tisuća kuna

Dovoljno da vas baci u depru, zar ne?

Okrenimo ploču. Ne zaboravimo, ipak, da ovi podaci ne pružaju stopostotnu objektivnu realnost života. Kao i u svakom istraživanju, zahvaćen je veći ili manji dio naše ljudske materijalne stvarnosti mjerljive tek određenim instrumentima i formulama koje je odredio sam čovjek.

ali budimo iskreni. Zašto uopće želimo imati djecu..? Jer je već vrijeme? Jer nam nešto nedostaje da nam upotpuni život? Jer će to spasiti našu vezu/ brak? Jer nam treba neki životni projekt? Jer će nam biti lijepo? Čemu sve to, ako je opća društvena slika da je to naporno, skupo, zamorno, često frustrirajuće i uz to nepovratno, za cijeli život.

ali budimo još iskreniji, svako DIJETE JE ŽRTVA i odricanje vlastite komocije u ime višeg cilja. Uloga roditelja je još time teža što ju je nemoguće pauzirati, stopirati ili “dati otkaz”.

Dosta iskrenosti, vratimo se na računicu.

Međutim, kako izračunati ljubav koju dobivaš bezuvjetno, nezasluženo, jer si jednostavno „mama“ ili „tata“. Kako izračunati bezuvjetno povjerenje koje si stekao kod svojih malenih? Kako izračunati roditeljski i osobni rast jednom kad te promijeni uragan roditeljstva? Kako izračunati koliko će  sljedeće dijete promijeniti baš svakog člana obitelji? Kako izmjeriti odnos odricanja i onoga što si u tom odnosu dobio? Nikako! Cijena života je nemjerljiva. „Ili ipak je?“; onda ovo nije post za tebe…

Što kaže Biblija?

Djeca su Božji dar. (Ps 127). Dijete nije jedno od naših prava, ono je privilegija. Često nam je srce stisnuto i zakržljalo pa nije u mogućnosti primiti takav dar; često je komocija prevelika, a računica preškrta.

I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima. (Mt 18: 5,6). Čisto sumnjam da ću na kraju života biti mjerena prema savršenoj urednosti doma ili super fotki na društvenim mrežama. Uvjerena sam da će kriterij biti ljubav s kojom sam radila stvari te otvorenost i odgovornost prema životu u svim njegovim oblicima.

Ne brinite se tjeskobno kako ćete preživjeti, što ćete jesti ili piti, ni u što ćete obući svoje tijelo! Nije li život vredniji od hrane, a tijelo od odjeće? (Mt 6: 25). Ovo svi ponekad prolazimo i to je jednostavno ljudski. Jesti moramo, obući se moramo, ALI postoji još niz stvari poput gadgeta, mobitela, auta, hobija i putovanja koje društvo kaže da „moramo“… Istina je da je MI roditelji biramo cijenu odjeće u kojoj će se dijete igrati; cijenu i količinu igračaka kojima ćemo natrpati dom (i garažu, tko ima) 🙂 ; broj rođendana i slobodnih aktivnosti na koje će dijete ići; cijenu i sofisticiranost tehnike koju ćemo im servirati da budu mirni, jer smo, eto, preumorni od silnog posla koji odrađujemo baš zbog troškova vezanih uz njih, našu voljenu djecu. Paradoks.

I za kraj, da, planiraj odgovorno prema mogućnostima i okolnostima, ali ne prema logici i proračunima svijeta… Ostavi prostora Gospodinu da ima zadnju riječ: sa svakim djetetom dolazi jedan novi prebogati “mali svijet” s kojim i ti rasteš. Naravno, ako želiš…

Pusti selo neka priča, što kažeš TI?

Koliko ZAGRLJAJA je previše?

Koliko DRUŽENJA je previše

Koliko EMPATIJE je previše?

Koliko SURADNJE je previše?

Koliko ZAJEDNIŠTVA je previše?

Koliko LJUBAVI je previše?

KOLIKO DJECE JE PREVIŠE?

One thought on “Koliko djece je previše?

  1. Prekrasan tekst. Naisla sam na Vas blog slucajno (ili mozda vodjena Bozjom providnoscu..) guglajuci montessori metode i bas mi je trebalo procitati ovo jer se u zadnje vrijeme borim sa samom sobom i hrabrosti za otvorenost prema zivotu. Pratim Vas i dalje 🙂

    Sviđa mi se

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.